Da budem dobro u glavi trebalo je da priznam, prvo sebi, da ne umijem mnoge boljke sama riješiti i da mi treba pomoć.
Ni zub ne možemo sami sebi popraviti, a kamoli glavu. Ljubav me natjerala da radim na sebi. Da shvatim zašto sanjam orlove, a privlačim kokoške. Ljubav je za mene smisao života, moj zrak, pokretačka sila i sve ono što od ovog života želim. Par godina hrvanja s tvrdoglavim uvjerenjima, gletanja rupa na srcu i duši, plakanja i opraštanja, postavljanje novih definicija ljubavi, smisla, života, novca, uspjeha… VRIJEDILO JE. Kad se sve sažme na kraju dana istina je velika da kako sebe voliš, poštuješ i njeguješ – tako učiš druge kakvi da budu prema tebi. Bogu hvala na psihoterapijskom remontu jer danas živim ljubav puno ljepšu od svih svojih snova.
Da budem zdrava u tijelu, trebalo je da naučim kako ono funkcionira. Što ga dovodi do optimuma, a što do bržeg odumiranja. Dobro, trebale su i pizdarije s povišenim šećerom, prištićima, čirom na želudcu te kulminacijom tumora na jajniku da se osvijestim jednom za svagda. Tijelo je inteligencija sama za sebe, ali je ipak dio cjeline. Važno je kopati informacije kako da ga prirodno njegujemo i podržimo. Kažem kopati jer do informacija o prirodnoj njezi teže je doći, a kobejagi zdrave kapsulice, prahovi, bombonice iskaču iz paštete. Kad shvatiš da bolestan čovjek pravi više para svojoj državi nego zdrav čovjek, it’s a game changer. Tad ti je jasno da te neće nitko spasiti i da se za svoje zdravlje treba dobrano potruditi. Što stavljaš u sebe, na sebe, živiš li bar iole po prirodi homo sapiensa ili si u matrixu ? Bez dovoljno kretanja, svježeg zraka, sunca, druženja tako lako skliznemo u mrak. A oslabljenog čovjeka puno je lakše kontrolirati, manipulirati i iskorištavati, od osnaženog, svjesnog i zdravog.
Duhovno ispunjena postala sam spoznajom moći zahvalnosti. To je revolucionarno! Zahvalan čovjek teško da može biti nesretan čovjek. No pronaći razloge da budeš u zahvalnosti iziskuje trud, volju, a ponekad i mentalni napor. Nije nimalo lako dok se koprcaš, toneš i mlataraš rukama i nogama za malo zraka da razmišljaš i svjesno budeš u zahvalnosti. Zahvalnost je ogromna vještina, koja se uči, vježba i savladava. Zato kažem, nesretan je biti lako, a za sreću se ipak trebaš potruditi.
I nastaviti.
U ovoj igri kreiranja SEBE i svog kosmosa važno je i da imaš svoje ZAŠTO želiš sve to što želiš BITI i IMATI, napisano! To ti je najveći pokretač. Kad znaš zašto želiš završiti fakultet puno ga je lakše završiti. Moje zašto je bilo da uzmem diplomu i odem u Australiju. Za mene je diploma značila karta za bijeli svijet, neki bolji život i standard. To sam i ostvarila. Kada znaš zašto želiš raditi za sebe, puno je lakše osloboditi se sistemskog načina rada i postati gospodar svog vremena.
Sva moja iskustva dovela su me do shvaćanja koliko su um, duh i tijelo povezani, i tek kada ih povežemo u funkcionalnu cjelinu, uvažavajući jedinstvenu zasebnost, ponovo se rodimo. Ali ovog puta kao čovjek koji se trudi živjeti u svom punom kreativnom potencijalu. To su sva ta autentična, nasmijana, svoja, posebna, mirišljava, zarazno energična i zabavna bića. Koja nas inspiriraju i kojima gravitiramo.
Ovu danas Sindi Stojanović godinama sam kreirala, nekad bržim, a često sporijim tempom. Važno je da nema stajanja i da nastavljam.
Zbog sebe, muža, naše dvoje djece i tebe.
Koja/i u meni vidiš i tražiš što je sve moguće. A toliko toga je moguće kada odlučiš.
Uvijek predivna i inspirativna Sindi! A ideja za TheMuzu je sjajna! Hvala Vam divni ljudi!
Hvala ti od srca draga Ena ! 💕