Ljubičica
Ljubičica, mirisna ljubičica ili ljubica (Viola odorata) neki su od naziva ove proljetnice ljubičastih cvjetova i intenzivnog mirisa, koja pripada istoimenoj porodici ljubica (Violaceae) koja broji više od 800 vrsta. U prirodi raste samoniklo, najčešće u periodu od veljače do svibnja, uz rubove šuma, potoke i rijeke. Kao vjesnik proljeća spominje se još u Antičkoj Grčkoj, u mitu prema kojemu su današnje ljubičice potomci ljubičica koje su se rasule iz ruku Perzefone i ukorijenile, kada ju je Had oteo i odveo u podzemni svijet.

Zbog svog intenzivnog mirisa i prepoznatih ljekovitih svojstava, ljubičica je cijenjena od davnina. Sadrži brojne minerale (primjerice kalij, kalcij i magnezij), vitamine A i C, alkaloide i salicilnu kiselinu. U narodnoj medicini stoljećima se koristi za ublažavanje respiratornih problema poput kašlja, upale grla i bronhitisa, za smanjenje upalnih procesa na koži, detoksikaciju organizma te za glavobolju, migrenu i nesanicu. Od ljubičice možemo pripremiti čaj, no dijelovi ljubičice ne smiju predugo ostati u kipućoj vodi (do 3 minute) zbog alkaloida koji je prisutan u biljci i koji može izazvati povraćanje. Od svježih cvjetova i meda možemo pripremiti sirup za ublažavanje kašlja, dok se od cijele biljke može pripremiti tinktura u alkoholu.
Ljubičica je korisna i za njegu kože, pa se može napraviti macerat od cvjetova u biljnom ulju (npr. maslinovom ili kokosovom). Često se koristi u proizvodnji parfema, eteričnih ulja i druge kozmetike. Primjenjiva je i u kulinarstvu gdje mlade listove možemo termički obraditi i začiniti, a svježe cvjetove dodati u salatu, ili ušećeriti za dekoraciju na slasticama, kako su to radili i na bečkom dvoru carice Elizabete (Sissi) koja je uživala u ušećerenim cvjetovima ljubičica.
Tratinčica

Gotovo svima draga biljka, čije smo latice neumorno trgali izgovarajući „voli me, ne voli me“ je tratinčica (Bellis perennis). Možemo je pronaći na gotovo svim livadama i travnjacima, od kraja zime, pa sve do jeseni. Mladi listovi tratinčice bogati su vitaminom C i mogu biti vrlo ukusni ako se pripreme u salatama ili termički kratko obrade. Atraktivni cvjetovi često se koriste za dekoracije slastica, a mogu se jesti i sirovi u salatama. Pupoljke tratinčice možemo marinirati u octu i konzumirati kao i kapare.
Još od Srednjeg vijeka tratinčica se koristila za ublažavanje grčeva, poboljšanje apetita, bolji rad jetre, respiratorne probleme, probleme s bubrezima i mokraćnim mjehurom. U te svrhe pripremali su se macerati, sirupi i čajevi od tratinčice. Cvjetovi tratinčice sadrže komponente koje smanjuju pojavu hiperpigmentacije na koži i potiču obnavljanje stanica kože, stoga se često koriste u kozmetičkim preparatima.
Jaglac
Na ovim prostorima, u prirodi najčešće možemo pronaći dvije vrste jaglaca, obični jaglac (Primula vulgaris) i ljekoviti jaglac (Primula veris). Iako obje vrste sadrže komponente koje mogu biti korisne u ishrani i ublažavanju zdravstvenih tegoba, ljekoviti jaglac češće se koristi u narodnoj medicini. Jaglace možemo pronaći na livadama i rubovima šuma od kraja zime, pa sve do svibnja.

Mladi listovi jaglaca bogati su vitaminom C i mogu se konzumirati svježi u salatama ili termički obrađeni. Cvjetove možemo konzumirati svježe u salatama, termički kratko obrađene ili konzervirane. Korijen jaglaca sadrži brojne komponentne koje mogu pomoći u ublažavanju kašlja, bronhitisa, glavobolje, nesanice i problema s bubrezima. Korijen se najčešće priprema u obliku čaja. Cvjetovi jaglaca također se koriste za ublažavanje kašlja, a pripremaju se kao čaj ili sirup. Unatoč brojnim ljekovitim svojstvima, jaglac kod dijela populacije može izazvati alergijsku reakciju ili probavne tegobe zbog prevelike količine, pa treba biti oprezan.
Proljeće je razdoblje godine koje najbolje možemo iskoristiti za istraživanje prirode i svega onoga što nam pruža. To može biti šetnja i uživanje u bojama i mirisima prirode, ili sakupljanje biljaka koje mogu obogatiti našu ishranu i stanje organizma. Važno je da prirodi uvijek pristupamo s poštovanjem i oprezom jer postoje biljke koje mogu uzrokovati tegobe, zbog komponenti koje sadrže ili količine koju smo konzumirali. Osim toga, pojedine biljke ugrožene su zbog prekomjerne berbe i masovne prodaje i zbog toga regulirane Zakonom o zaštiti prirode. Pojedine biljke možemo brati samo za vlastite potrebe, te je preporučljivo brati samo nadzemne dijelove, kako bi se biljka ponovno obnovila.
- Jesu li vjesnici proljeća samo lijepi? - 18/03/2024
- Što je mikrozelenje (microgreens) i koje su njegove dobrobiti? - 01/03/2024
Odličan članak!
Hvala Eva 🌸