- Draga Una, kad je riječ o trudnoći, tvoje ime je autoritet u svijetu doula i podrške ženama u trudnoći kroz cijelu Hrvatsku – znam jer sam i sama nedavno bila trudnica, izgradila si zaista lijep i kvalitetan sustav podrške ženama tijekom trudnoće, poroda i u prvim mjesecima života djeteta.
Za početak hvala od srca na ovako lijepim riječima, ulažem iznimno puno truda i ljubavi u svoj rad već godinama i predivno je vidjeti da je to prepoznato. Iako moj posao je itekako moj poziv, ne znači da je put bio, niti da je lagan ali me uvijek gura dalje vidjeti da ono što radim ima smisla i da čim više žena može dobiti podršku.
Ono što mene zanima jest kad si shvatila da je poziv doule i porođajne savjetnice ono čime se ti želiš baviti i kako je tekao tvoj put postajanja doulom?
Iako uvijek kažem da me moja prva trudnoća zapravo navela na taj put, sve više u zadnje vrijeme razmišljam o tome kako je taj put preda mnom bio postavljen puno prije nego sam ga i sama bila svjesna, i zapravo, gledajući unatrag, moj poziv, moj rad i moja uloga je toliko prirodna i smislena za mene. Ali da malo objasnim, uvijek sam bila djevojčica koja se igrala s lutkicama, ali specifično, svojom bebicom, jednom jedinom koju sam imala, koju sam dugo tražila od roditelja, i onda čuvala i samo s njom se igrala više nego što bih možda trebala priznati. Uvijek sam znala da želim biti majka, uvijek sam se divila trudnoći i bila opčinjena tom nevjerojatnom povezanošću mama i beba, i sama imam divan odnos sa svojom majkom i oduvijek sam sanjarila to osjetiti iz uloge majke. Van toga, kao dijete igrala sam se dvije stvari, učiteljice i doktorice. Čak sam i dugo govorila da želim biti pedijatrica dok su mi svi govorili da sam stvorena da budem učiteljica jer lijepo objašnjavam, na što sam ja rekla da nema šanse jer nemam dovoljno strpljenja. A da budem posve iskrena, bila sam u pravu. Nestrpljenje je definitivno bila jedna od mojih izraženijih osobina, a kako sam kao dijete doživjela dosta intenzivne medicinske traume, bilo kakva želja za ulazak u medicinski sustav se jako brzo ugasila. Odlučila sam se usmjeriti ka nečemu što mi je bilo iznimni zanimljivo i gdje sam mogla pustiti svoju kreativu van, a da opet imam “siguran” posao, pa sam se tako bacila u svijet digitalnog marketinga i event managementa, sanjareći o tome da jednog dana otvorim svoj boutique hotel jer sam obožavala onaj osjećaj veselja i topline koji dobri ugostitelji mogu prenijeti. Kako sam se od djetinstva nosila s različitim zdravstvenim problemima, u jednom trenutku odlučila sam svoje zdravlje uzeti u svoje ruke i posvetila se edukaciji o prehrani, cjelovitom zdravlju i komplementarnih praksi. Nakon što sam ostala trudna usprkos dijagnozi neplodnosti, znala sam da sam na pravom putu, ali mi je trudnoća bila ispunjena strahom, anksioznošću, nedoumicama, ali i osjećaju da prolazim sama kroz sustav koji me nije podržavao. Tada sam se, kao prava štreberica (na što sam ponosna), bacila na edukacije i učenje, i tada otkrile doule. Ubrzo sam uzela doulu, a još brže mužu rekla da osjećam da je to moj put, jer ako jednoj ženi mogu pružati ono što je meni trebalo, da sam napravila puno. Sa svojim prvim sinom u trbuhu upisala sam svoju prvu obuku, a otada je proslo 5 godina kroz kojih sam aktivno radila, završavala edukacije (što regionalne a što internacionalne) i proširila svoje zvanje o opus rada. Temeljno ću uvijek biti doula, ali sam shvatila da mi treba još konkretnog znanja i alata da adekvatno podržim žene.
- Smatraš li da žene u Hrvatskoj imaju dovoljno podrške, edukacije i sigurnog prostora tijekom trudnoće od formalnih ustanova kao što su bolnice?
Moram biti iskrena i reći da nažalost ne. Iako se sve više medicinskih djelatnika zasebno posvećuje ženama više, ulažu u edukacije i programe, uglavnom se to odnosi na privatni sektor. U državnom sektoru i sustavu vidimo previše dezinformacija, zastarjelih praksi, manjka topline, manjka individualnog pristupa, visoke stope medikalizacije poroda pa čak i opstetrijcijskog nasilja. Bitno je naglasiti kako to nije problem individalca, niti prozivanje medicinskih djelatnika, nego kritika sustava u kojem se nema adekvatnih ulaganja, prostornih kapaciteta te humanih radnih uvjeta za djelatnike, ali ni za trudnice i rodilje (i općenito pacijente). Puno problema ima u sustavu i to utječe na sve koji su dio njega, neovisno s koje strane se nalaze. Ključ leži u tome da se svi aktiviramo za poboljšamo uvjete i promijenimo sustav, ali i da svi s komplementarnim i specifičnim znanjem i radom međusobno surađujemo kako bismo zaista ponudili maksimalno multidisciplinaran pristup i ono najbolje za žene i njihove obitelji.
- Tvoj muž Petar i ti, primjer ste iskrenog i kvalitetnog partnerskog odnosa, no isto poput Dinka i mene – radite zajedno. Koji su izazovi s kojima se najčešće susrećete kao par koji dijeli poslovnu, ali i partnersku viziju?
Hvala puno na ponovno lijepim riječima, puno znače, posebno od vas. Naš odnos je definitivno nešto na čemu najviše radimo, uz sve ostalo u životu, a zajednički rad na poslovnoj razini je definitivno zahtjevno jer treba održavati jedan delikatan balans između poslovnog i privatnog. Pogotovo kada su teži periodi u bilo kojem aspektu pa se to preljeva na ostale. Ali kada razmislim, poprilično sam sigurna da nam je to došlo blagoslov jer nas je naučilo kako postaviti svoje granice i poštovati partnerove. Isto tako nas je naučilo da jako jasno verbaliziramo svoja očekivanja, da se bolje organiziramo ali i da smislenije prolazimo kroz konflikt. Nije bilo lako, i još uvijek nije, jer smo oboje jako strastveni i temperamentni (i tvrdoglavi), ali mislim da nam je donijelo jako puno dobro. Pogotovo jer se naši poslovi i projekti podudaraju s našim privatnim vrijednostima, koje su također usmjerene u istom smjeru, pa je zapravo sve što radimo jedna vrsta zajedničkog rasta.
- Što ti misliš da odvaja kvalitetne partnerske odnose i veze od onih koje su osuđene na propast?
S obzirom na to da nisam stručna za to i da mogu podijeliti svoje iskustvo, rekla bih da ima par aspekata koji čine onu “make it or break it” razliku. Prva je koliko je dvoje ljudi zaista kompatibilno u nekim ključnim aspektima svog karaktera, kako gledaju na svijet i što žele od života. Zatim bih rekla da koliko je otvorena komunikacija, koliko se osjećaju oboje biti siguran jedan s drugim i pokazati sve aspekte sebe u svojoj punini. Zaista biti svoj u potpunosti i osjećati se prihvaćeno i viđeno je iznimno bitno. Zatim za kraj, možda i najbitnije, da su oboje voljni aktivno raditi na sebi ali i na odnosu, kao i biti svjesni da nije uvijek med i mlijeko i da nikada neće biti savršeno. Svi smo prožeti mana, svi učimo a život je nepredvidiv. Imati uza sebe osobu za koju znaš i osjećaš da je u tvom kutu i da slavi pobjede ali i da te skupi kada padneš, je neprocjenjivo. Ali potrebno je biti spreman isto to uzvratiti i biti svjestan da nije uvijek 50-50.
- Nedavno si, zajedno s još dvije suradnice, otvorila Mati Centar kao siguran prostor cjelovite podrške trudnicama i ženama. Možeš li nam reći nešto više o konceptu Mati Centra i opisati čime se sve bavi i koji vam je cilj rada?
Naravno, o MATI Centru bih mogla pričati danima, jer je to jedno ostvarenje sna koje je nadmašila sva moja očekivanja. MATI Centar je jedna prekrasna, topla i sigurna oaza za žene i obitelji. Od trena kada se uđe na vrata, ja vam to ne mogu opisati, osjeća se tako neopisivo dobra energija da se nas tri začetnice uvijek šalimo kako nam je najveći problem ljude poslati doma jer svi kada dođu -jednostavno ne žele otići. A što točno radimo u MATI Centru? Moje suradnice, Kristina Hrvoić Podhraški, i Seka Pašić, su puno više od samo mojih najdražih kolegica, Kristina mi je jedna od najbliskijih prijateljica, a Seka mi je majka. Ta toplina, ljubav i nevjerojatni poštovanje koje imamo jedna prema drugoj je temelj na kojem smo izgradile MATI, kao centar i brend, a između nas tri imamo jako puno znanja, zvanja i iskustva kojeg spajamo da na jednom mjesto maksimalno i najkvalitetnije podržimo žene i obitelji u Zagrebu. Iskreno i van Zagreba, jer nam dolazi jako puno žena i parova iz cijele Hrvatske a i regije. Prostor smo pomno uređivale, pazeći na svaki detalj, i stavljajući fokus na ukrase i komade od Hrvatskih proizvođača, pogotovo žena, a u našoj oazi mira i podrške održava se svašta. Od naših individualnih savjetovanja koja uključuju pripremu na začeće, pripremu za porod, prehranu u trudnoću, pripremu za postpartum, prehranu za postpartum, pripremu za dojenje, savjetovanje za dojenje, vježbe za okretanje i optimalno pozicioniranje bebe u trudnoći, baby handling, savjetovanje za grčeve i refluks kod beba…) kao i grupne aktivnosti, od raznih radionica i pričaonica kako za žene tako i za parove, ženskih krugova, yin yoge (prilagođene za žene u svakoj fazi života), masaže bebica a i gostujućih predavanja i raznih radionica. Također nudimo i tretman abdomena koji nam je iznimno tražen. Uskoro pripremamo još toga, ali ne smijem previše toga odati!
- Uza sve ove poslovne pothvate, ti si majka i dvojici sinova. Kako izgleda tvoja svakodnevica? Mnoge žene današnjice imaju teškoće sa žongliranjem ulogama koje igraju pokušavajući postići balans poslovnog i privatnog života. Kako tebi to ide? Vjeruješ li uopće u mogućnost balansiranja obveza?
Moja svakodnevica jako ovisi od dana do dana, ali se trudim da je maksimalno prilagođena mojim prioritetima, koji su mi moja djeca, brak i posao. Ja ne vjerujem u savršen balans, vjerujem samo u dobru organizaciju koja nudi fleksibilnost, realna očekivanja i dobar sustav podrške. Ja sam nevjerojatno blagoslovljena divnom obitelji i prijateljima koji su upravo taj sustav podrške koji mi omogućava sve što radim, uz naravno svog Petra za koje ne postoje riječi koje bi opisale što mi znači. Također sam svojim (čak i pretjeranim) neumornim radom i trudom zadnjih godina uspjela doći do jedne razine gdje mogu stvari postavljati i graditi na način koji nudi malo više fleksibilnosti (jer mi je to i želja). Imam predivne suradnice u MATI centru, predivne suradnice i suradnike s kojima aktivno radim, asistenticu kakvu sam uvjerena da svijet nije vidio, tetu čuvalicu na koju se svaki dan zahvaljujemo i iskreno, prekrasnu zajednicu koja se stvorila kroz više od 5 godina mog rada i koja me aktivno podržava i koliko ja njima dajem, oni duplo vrate. Tako da ono što želim reći je da nemamo svi istu početnu točku, uvjete, mogućnosti…i uspoređivanje je velika zamka. Ja sam zahvalna na svim blagoslovima koje imam, a i ponosna na sve što sam postigla, iako je puno toga i patilo, jer nekakav balans je jako nedostižan. Najviše je patilo moje zdravlje, zbog čeg sam krajem prošle godine dosta toga promijenila u načinu na kojeg radim i kroz to jako puno naučila o otpuštanju, povjerenju i iskrenoj brizi o sebi. Život nam je uvijek jako dinamičan jer su nam sinovi jako aktivni i znatiželji, a oboma nam je prioritet život iskustiti sa njima, a mi smo oboje jako strastveni i puni ideja, pa je ponekada teško snalaziti se u svemu i imati strukturu. Ali evo, ja bih rekla da nam super ide, i da ćemo samo biti sve bolji i bolji. Uz MATI centar i moj UnaBridged brend i rad, izbacujemo uskoro jedan projekt na kojem smo jako dugo zajedno radili, a radi se o Loties o kojem dijelimo više jako brzo! Ono što bih ja voljela je možda doći do točke gdje imam više vremena za odmor, ali polako dolazim i do toga, svjesna da je sve proces i učenje, i da je put zapravo bitniji od cilja.
- Što je za tebe ‘ljubav prema sebi’ i kako ti prakticiraš voljenje sebe?
Dugo sam tražila ljubav prema sebi a mislim da sam ju iskreno tek počela otkrivati kada sam postala majka, i da sam još uvijek u otkrivanju što sve ljubav prema sebi znači za mene. Gledam to kroz prizmu onog što želim za svoju djecu. Da vole osobu koja jesu, da imaju povjerenje u sebe, svoje tijelo, svoju intuiciju. Da poštuju svoje emocije, svoje tijelo i svoje granice i da ih nauče postavljati. Da znaju da je život spoj suza i smijeha, kiše i sunca, i da je jedina konstantna i najveći dar kojeg možemo imati kroz to, sigurnost u sebe. Zato je ljubav prema sama sebi nešto što prakticiram na sve načine koje mogu. Od tople kupke i knjige u kojoj uživam, do toga kada se moram natjerati da donesem tešku odluku ili napravim nešto što mi se ne da ali znam da je dobro za mene. Problemi sa zdravljem, uz majčinstvo i rast opusa posla, prisilila su me da zapravo jako pažljivo razmišljam o svemu što radim, na što više neću trošiti vrijeme i energiju i kako otpustiti puno toga što bi me tištilo, dok i dalje pokušavam stvoriti sama sebi siguran prostor da osjećam sve što trebam osjetiti i validirati to kroz što prolazim, ali bez da mi obuzme svakodnevicu. Granice koje sam naučila postavljati dovele su me u teške situacije jer kao prijašnji “people-pleaser” dosta se odnosa, što privatnih, što poslovnih, izmijenilo kada sam odlučila poštovati sebe i svoje potrebe. No opet, jako se trudim da mi postavljanje granice ne postane gradnja zidova, jer mislim da ne možemo biti sretni bez društva, komunikacije i zajednice. Tako da bih rekla da je najveća ljubav koji dajem sebi je da zapravo zaista slušam sebe, svoje potrebe, želje, intuciju, mozak i srce, i da kroz prizmu poštovanja prema sebi, donosim odluke za sebe. Možda nisu uvijek najbolje, ali su -moje, i ta razina samopoštovanja i samopovjerenja je puno tog promijenila u mom životu.
- U posljednje vrijeme na društvenim mrežama mnogo se piše o autentičnosti. Što je za tebe autentičnost?
U jednoj seriji kažu da svako tko stalno mora ponavljati da je kralj, zapravo nije kralj, i meni je osobno to slično s autentičnosti, pogotovo na društvenim mrežama. Kada vidim da netko za sebe ima stalnu potrebu ponavljati kako je autentičan, pogotovo ako tu “autentičnost” pokušava naglašavati time kako je drugačiji od drugih, ili kako su drugi “neautentični”, ja odmah dobijam dojam da je ta osoba upravo sve suprotno od onog što tvrdi. Za mene je autentičnost nešto iznimno jednostavno, a u svojoj jednostavnosti neopisivo moćno. Kao veliko drvo s čvrstim i dubokim korijenjem, snažnim deblom, i grana koje se mijenjaju po potrebi ovisno o okruženju. Nije to drvo uvijek bilo veliko i snažno, ali je izraslo usprkos olujama koje su ga okruživale. Autentičnost kreće od korijenja. Tko smo mi kao osoba, što nas definira, koje su nam vrijednosti i živimo li u skladu s njima? Onda krenemo rasti, i svako toliko doživimo oluju. Onoliko koliko nam je čvrsto korijenje, toliko su šanse da ćemo se izvući, i izrasti jači. A zatim naše grane, koje su tu da učimo, da se prilagođavamo i da se mijenjamo, jer ne valja cijeli život ostati isti. A autentičnost je jednostavno ono koliko smo voljni slušati sve i sve ono što jesmo, prihvatiti se u svim našim oblicima, i zaista ne dopustiti da nas svijet prisilno oblikuje u nešto drugo. Autentičnost gledam kao šapat istine za razlike od glasno poviknute laži. Autentičnu osobu osjetiš, i ona ti se ne mora opravdavati, ne mora tražiti izlike i ne mora te uvjeravati da je autentična. Ona jednostavno je, i živi život u skladu s tim, a to se osjeti. Mislim da je autentičnost isto put i proces kojeg većina nas prolazi, pogotovo u svijetu koje te uči da je “samo nešto” ispravno, i koje nameće određena očekivanja. Ali to je ok, jer autentično je i pronalaziti svoju autentičnost, zar ne?
Više o Uni pročitajte i saznajte na njezinoj web stranici https://una-bridged.com/
