Dinko Pleša

Što misliš, hoće li osoba koja prvi put proba ecstasy, marihuanu ili kokain u budućnosti postati ovisna? Odgovor je ne. Ali hoće li se značajno povećati vjerojatnost razvijanja ovisnosti o ecstasyju, marihuani ili kokainu ako ih konzumira više puta? Odgovor je opet ne. A evo još jedna kontroverzna činjenica: samo korištenje droga ne dovodi nužno do ovisnosti o drogama! I dalje ne vjeruješ? Kad bi npr. upravo završio/la u bolnici jer si slomio/la kuk ili rame prilikom nezgodnog pada ili prometne nesreće, nakon operacije primio/la bi u narednim danima i tjednima poveću količinu lijeka koji se zove diamorfin koji bi ti pomogao ublažiti postoperativnu bol. Nakon što bi bolovi prošli i nakon što bi izašao/la iz bolnice malo je vjerojatno da ćeš ići po internetu googleati „where to buy diamorphine?“ J  Osim ako nisi jako i kronično usamljen/a. Jer diamorfin je ništa drugo nego heroin i to heroin u svom najčišćem i najjačem izdanju kakvog nikad nećeš uspjeti nabaviti od svog lokalnog dilera (P.S. ovo je situacija u kojoj je svakako praktičnije jednostavno povjerovati mi na riječ, bez daljnjeg testiranja ove moje tvrdnje). I upravo zato sama činjenica da netko danima ili tjednima koristi diamorfin (heroin) neće nužno dovesti do razvijanja ovisnosti. A što onda najčešće dovodi do ovisnosti? Jedan od najčešćih uzroka je usamljenost. Ljudi koji su usamljeni imaju statistički puno veću vjerojatnost razvijanja ovisničkih ponašanja (i depresije, ali o ovoj temi ću pisati neki drugi put). Na koji su način istraživači došli do toga da usamljenost toliko uspješno vodi do ovisnosti? Krajem 70-tih godina 20. stoljeća kanadski istraživač Bruce K. Alexander napravio je istraživanje. Štakora je stavio u kavez unutar kojeg je postavio dvije posude s vodom – jednu u kojoj je bila obična voda i jednu u kojoj je bila voda zasićena heroinom. U takvim okolnostima štakor bi isključivo preferirao heroinsku vodu i vrlo ubrzo uginuo od predoziranja. Profesor Alexander primijetio je da kad štakora stavi samog unutar praznog kaveza da štakor nema puno toga za raditi osim piti heroinsku vodu. Zatim je osmislio nešto što je nazvao „Park za štakore“ – velike kaveze unutar kojih je postavio više štakora, komadiće sira, razno razne kuglice koje mogu pomicati te tunele kroz koje se mogu provlačiti. Osim svih atrakcija, štakori su unutar svog parka i dalje imali obje verzije vode – čistu i heroinsku. Ono što je zaprepastilo Alexandera je to da unutar parka štakori gotovo uopće nisu pili heroinsku vodu. Kad i jesu, nikad se nisu predozirali i umrli. Dakle, sa smrtnosti 100% u prvom slučaju kad je štakor bio sam u kavezu, smrtnost je pala na 0% kad su štakori imali društvo i kad su se mogli baviti različitim aktivnostima.  Vjerujem da se sad pitaš: „Ali kakve veze imaju štakori s ljudima? Teško je povući takvu paralelu, zar ne?“ I tu imam spreman odgovor. U otprilike isto vrijeme kad je Alexander provodio svoj eksperiment na štakorima u Kanadi, na drugom dijelu svijeta provodio se jedan eksperiment na ljudima – Vijetnamski rat! Gotovo 20% američkih vojnika koji su sudjelovali u Vijetnamskom ratu za vrijeme rata su koristili ogromne količine heroina kako bi si olakšali surovu realnost ratovanja. Američka javnost jako se pribojavala da će im nakon završetka rata ulice preplaviti hrpa ovisnika, bivših vojnika. Ali zanimljivo, kad su se vratili svojim kućama, od svih „vojnika-ovisnika“ čak 95% njih više nikad nije posegnulo za heroinom. Nisu čak išli ni na odvikavanje. Jednostavno su prestali. Zašto? Zato što su se vratili u okruženje u kojem su se opet osjećali voljeno, sigurno i da nekome pripadaju – vratili su se svojim obiteljima i prijateljima te u takvoj situaciji više nisu osjećali potrebu za korištenjem droga. Zašto onda ljudi postanu ovisni o drogama? Ljudska bića imaju urođenu potrebu za zbližavanjem i povezivanjem s drugim ljudima. Kad im je ta osnovna psihološka potreba iz nekog razloga onemogućena (npr. odbačeni su od obitelji i društva) okreću se bilo čemu što im pruža određeno olakšanje od emocionalne boli koju osjećaju zbog svoje usamljenosti. To može biti droga, pornografija, kockanje ili bilo što drugo jer je to ono što mi kao ljudi prirodno radimo – povezujemo se! Dok god imamo ljude oko sebe koji nas vole i koje volimo i s kojima smo povezani, želimo biti što prisutniji kako bi što više uživali u tim odnosima. Kad nam je to oduzeto, ne želimo biti prisutni, ne želimo biti svjesni teške situacije u kojoj se nalazimo i tada idemo logikom da će nam droga barem privremeno olakšati nošenje s teškom situacijom. Ako imaš problem s ovisnošću ili znaš nekoga tko ima, poradi(te) na zbližavanju i povezivanju!