The Muza

Kolumne

Kako je biti muškarac koji priča o ljubavi u društvu u kojem muškarci o ljubavi ne pričaju?

Otkako smo Izabela i ja kroz profil Kognitivne Muze počeli pisati i pričati o mentalnom zdravlju, osobnom rastu i razvoju te partnerskim odnosima opet sam shvatio da se nalazim „s one strane“ popularnog, opet u manjini. Prvenstveno muškoj ekipi koja me okružuje čini mi se da nije nimalo jasno zašto bi ijedan muškarac htio pisati ili pričati o ljubavi, ranjivosti i o emocijama, a još manje jasno zašto bi itko od toga htio (i uopće mogao) napraviti posao. 
 
Jer „u nas“ je sasvim normalno bacati šovinističke fore na račun vlastite ili tuđe žene, pronalaziti sve moguće izgovore da provodiš što manje vremena sa svojom partnericom, radije varati nego pronalaziti alternativnije pristupe održavanju seksualne strasti. 
Jesu li stvarno sve društveno prihvaćene norme uistinu normalne i za sve pojedince odgovarajuće ili kao društvo već dugo živimo kao slijepci vodeći se nečim što bi dr. Gabor Mate nazvao „mit o normalnom“?

Kako je biti muškarac koji priča o ljubavi u društvu u kojem muškarci o ljubavi ne pričaju? Read More »

Nedovoljno dobra 

Dugo sam odgađala napisati rad kojim bi položila Sociokulturološki kontekst psihoterapije. Profesorica me se dojmila, teme su izazvale promišljanje i osjetila sam duboku povezanost s kolegijem, a ta je povezanost u meni izazvala misao:

„Jednostavno trenutno ne znaš dovoljno da taj rad napišeš dobro. Tvoje riječi nisu dovoljno moćne da opišu dubinu međugeneracijske traume, čak ni za jedan studentski rad.“

I u tom trenutku, uhvaćena tom mišlju, započela sam s odgađanjem. Proces je to u kojemu sabotiram samu sebe prelazeći preko rokova koji su zadani, kršeći obećanje koje sam sebi zadala i u svomu tome osjećajući maleni užitak u kažnjavanju sebe i ideje da sam uopće ikad i pomislila da sam ‘dovoljno dobra’ za sve one lude želje o kojima, u tišini spoznavanja sebe – sanjam.

A epilog svakog sna kojeg sam se ikad dotakla jest ‘biti ona koja piše’.

Nedovoljno dobra  Read More »

Pokušaj prvi

Evo, i dok ovo pišem, nastojim ne razočarati. Ili – ako će biti razočaranih – nastojim razočarati što manje. Pa ne ciljam na previsoko. Ne pokušavam postići sve, odmah, svakome, svugdje. Spuštam ljestvicu. Kada sam gladan, provjerim što se nalazi u hladnjaku. Ako ne nađem ništa jestivo, zatvorim hladnjak, snizim kriterije, pa ponovim otvorim i pogledam.

Pokušaj prvi Read More »

Biti nesretan je lako, to može biti baš svatko, no za sreću se ipak trebamo malo potruditi

Zahvalan čovjek teško da može biti nesretan čovjek. No pronaći razloge da budeš u zahvalnosti iziskuje trud, volju, a ponekad i mentalni napor. Nije nimalo lako dok se koprcaš, toneš i mlataraš rukama i nogama za malo zraka da razmišljaš i svjesno budeš u zahvalnosti. Zahvalnost je ogromna vještina, koja se uči, vježba i savladava. Zato kažem, nesretan je biti lako, a za sreću se ipak trebaš potruditi.

Biti nesretan je lako, to može biti baš svatko, no za sreću se ipak trebamo malo potruditi Read More »