The Muza

Roditeljstvo

Zbližavaju li nas djeca ili pak razdvajaju?

I ako smo se kao roditelji toliko promijenili, kako to da se onda i kao roditelji, ali prije svega partneri zaboravljamo stalno iznova upoznavati, odabirati jedno drugo svakog dana iznova, malo po malo osvajati i zbližavati, kao nekoć na dejtovima? Zaboravljamo odvajati vrijeme za partnera, za nas, dok nas međusobni čangrizavi pogledi, srcu bodljikave riječi ili pak nesuradnja s djecom koja kao da svojim malim antenama love našu partnersku distancu, ne podsjete da smo se kao par pogubili. Otriježnjeni tom ljubavnom prazninom, tada podsjećamo jedno drugoga da trebamo i želimo osnažiti temelj naše obitelji, roditeljstva i sretne djece, a to je naš partnerski odnos. Samo nas.

Zbližavaju li nas djeca ili pak razdvajaju? Read More »

Priča o urlanju

Nakon još minutu, dvije, uzdrmala se u meni i ona Nikolina koja inače uz ovakvo deranje puno brže izjuri na površinu. Osjetila sam je u sebi kako se ljuti, kako iz petnih žila želi vrisnuti: Dosta! Ušuti! Prestani s tim deranjem! (nasmijem se malo sama sebi svaki put kad se izderem na dijete da se prestane derati.) Htjela sam mu začepiti usta prijetnjom da ću stati i ostaviti ga na cesti, bilo čime, samo da prestane jer je njegovo vrištanje sad već itekako drmalo moju sigurnost. Čula sam u sebi i one glasove da takvo dijete treba naučiti da se tako ne može ponašati…

Priča o urlanju Read More »

Je li stvarno nemam vremena ili (ne)svjesno ne odvajam vrijeme za sebe?

U naletu obaveza majčinske i obiteljske svakodnevice često se opravdavamo isprikom da nemamo vremena za sve što bismo htjele, voljele, čak i trebale napraviti, kao da nemanje vremena nužno dolazi u paketu s djecom. Mora li biti tako? Je li nužno da nas u obiteljskom životu nosi bujica životnih situacija ili ipak jedna žena, supruga, majka u svom danu i tjednu može pronaći trenutke za ono što želi i treba.

Je li stvarno nemam vremena ili (ne)svjesno ne odvajam vrijeme za sebe? Read More »

Možemo li pričom za laku noć usporiti vrijeme odrastanja?

Kroz dan često jurim, lovim obaveze i moranja koje se kao mama još učim svjesno zaustavljati ili barem pauzirati kako bih iz dana u dan bila malo više prisutna sa svojom djecom. Knjige su mi u tom zaustavljanju vremena najbolji saveznik, osobito na kraju dana. U čitanju jednostavno moraš biti prisutan. Tada sve staje, i suđe, i podovi, i hrpe odjeće, i zaostaci s posla, i vrijeme za sebe (za kojim često očajnički žudim, a počinje baš kad dječaci zaspu). U čitanju nema preskakanja, nema žurbe, nema gledanja na mobitel, nema multitaskanja… Samo priča, ti i dijete u krilu, uz nježno maženje mekane kosice i nožica u pidžamama. Priče su najbolji recept za prisutnost. 

Možemo li pričom za laku noć usporiti vrijeme odrastanja? Read More »