“Nemoj se ljutiti. Nitko te neće voljeti.”
”Nemoj se ljutiti. To nije pristojno.”
”Nemoj se ljutiti, povrijedit ćeš drugu osobu.”
“Nemoj se ljutiti, to nije lijepo.”
Ljuti se jer ta energija mora izaći inače će se nakupiti.
Ljuti se jer kako će drugi znati kada ti nešto smeta.
Ljuti se jer je to prirodno.
Ljutnja: primarna emocija.
Svrha: potaknuti organizam na akciju. Uglavnom smatrana neugodnom emocijom, nepoželjnom emocijom. Međutim, ljutnja nas motivira, govori o tome gdje smo, gdje su naše granice, pokreće nas i pomaže nam da se izborimo za sebe.
Kada govorimo o ljutnji, česta su iskustva ljudi koji ili ne izražavaju uopće ljutnju niti ju čak mogu prepoznati kod sebe ili s druge strane imaju izazove s ispadima bijesa ili pasivnom agresijom.
Potiskivanje ljutnje jedan je od najvećih rizičnih čimbenika za bolesti jer povećava fiziološki stres na organizam. Međutim, kao što nije zdravo za nas potiskivanje I neizražavanje ljutnje, tako nije zdravo ni za nas ni okolinu imati ispade bijesa (nekontrolirane ljutnje) ili pasivno-agresivno izražavanje ljutnje.
Nekontrolirano izražavanje ljutnje, baš kao i potiskivanje ljutnje primjeri su abnormalnog “oslobađanja” emocija. Upravo to nakupljanje ljutnje, njeno neizražavanje, dovodi do bijesa.
Allen Kaplan, kanadski liječnik i psihoterapeut, ističe da su potiskivanje i bijes zapravo strah od autentičnog iskustva ljutnje. “Zdrava” ljutnja, po njemu oslobađa i opušta osobu. Takvo iskustvo je iskustvo naleta snage i energije za mobilizaciju. Kada osjećaš “zdravu” ljutnju, primjećuješ zapravo smanjenje napetosti u mišićima. Dok je ljutnja opuštanje, bijes je napetost. Bijes je tjeskoba. Davanje oduška emocijama kroz izljeve bijesa obrana je od tjeskobe koja redovito prati ljutnju.
Što onda s ljutnjom? Smiri se, opusti, diši duboko? Naoružaj se?
Pa zapravo, ljutnja ne zahtijeva neprijateljske i pretjerane reakcije. Ona je fiziološki proces kao i svaki drugi koji treba iskusiti. Ljutnja je i kognitivni proces koji nam daje informaciju, kao i druge emocije.
Ljutnja postoji s razlogom. Zbog nečeg se pojavila. Kao odgovor na nešto što smo primijetili, možda gubitak ili prijetnju gubitka?
Za početak je dobro upoznati se sa svojom ljutnjom. To možeš pokušati s ovom vježbicom:
- Kako znaš da si ljut/a?
- Gdje osjetiš ljutnju? U glavi, prsima, trbuhu…?
- Kako to da se pojavila ljutnja? Mozes li to povezati s nečim?
- Kako izgleda ljutnja za tebe?
- Kako bi ocijenio/la intenzitet te ljutnje od 0 do 10?
- Sto bi htio/htjela s tom ljutnjom?
- Hoćes li ju izraziti? Kada? Na koji način?
Ono što je bitno i ključno je prepoznati ljutnju, što ona je, gdje ju i kako ju osjetiš u tijelu, koji je intenzitet te ljutnje, kako možeš graditi svoj “bazen” da možeš držati dovoljno ljutnju kako bi odlučio/la kako i kada ju onda iskomunicirati I pokazati.
Ne zaboravi da je izražavanje ljutnje vještina. Ona se uči. Ponekad je zdravo retroflektirati, odnosno zadržavati ljutnju, a ponekad je zdravo izreći ju. Kada ćeš izraziti ljutnju, a kada je zadržati, ovisi o kontekstu I to je sasvim OK I zdravo. Ono kad prestaje biti zdravo je kada nemamo osjećaj da možemo birati, kada automatski potiskujemo ljutnju ili kad je izražavamo kroz bijes ili pasivnu agresiju.
Bijes ne potičemo jer bijes razara, a pasivnu ljutnju (žaljenje, zanovijetanje, nezadovoljstvo) je vrlo važno pretvoriti u aktivnu jer je to energija koja ide prema van i životna je.
Ljutnja nije neprijatelj. Tu je da ti pomogne. Započni s upoznavanjem i znatiželjom.
- O usamljenosti – kada me ne vide i ne razumiju - 08/04/2024
- Štetna strana mehanizama obrane - 28/03/2024
- Živim li život po svojoj mjeri ili život koji mi je nametnulo društvo? - 08/03/2024