Što post (ni)je
Post je pojam koji se koristi za opisivanje različitih obrazaca prehrane u kojima se hrana uopće ne konzumira (ili se konzumira jako malo), u periodima od 12 sati pa sve do nekoliko dana.
Različite vrste posta karakterizira različit period bez hrane.
Vremenski ograničeno hranjenje – dnevni obrazac koji se sastoji od posta u trajanju od najmanje 12 sati dnevno, praćenog uobičajenim unosom hrane kroz ostatak dana. Najčešća podvrsta je 16:8 (16 h posta i 8 h hranjenja)
Naizmjenični post – Tjedni obrazac koji se sastoji od posta 1 do 2 dana u tjednu, praćen uobičajenim unosom hrane u ostatku tjedna.
Povremeni post – Traje od 48 sati do 7 dana i ne preporučuje se više od 1 mjesečno.
To različito trajanje perioda bez hrane diktira različite metaboličke promjene u tijelu.
Glavna metabolička promjena koju ciljaju simpatizeri posta jest pomak s korištenja glukoze na masne kiseline i ketonska tijela.
Te metaboličke promjene (tzv. metabolic switch) događaju se tek 12 do 36 sati od zadnjeg obroka, dakle tek kod izmjeničnog i povremenog posta.
Ne postiš ako ne jedeš 8 sati u danu. Princip 16:8 ne donosi navedene metaboličke promjene te je tek samo jedan od obrazaca prehrane u kojem se hrana konzumira u određenim razdobljima u danu.
Kada pričamo o pravom postu i njegovim benefitima, pričamo o minimalno 2 dana bez unosa hrane.
Sad kad smo definirali što je uopće pravi post, hajmo vidjeti ispunjava li navedena obećanja.
Je li post magičan?
Za neke ljude, vremenski ograničeno hranjenje ili post mogu biti dobra metoda za redukciju masnog tkiva.
Post smanjuje broj prilika za hranjenje u danu, čime nesvjesno smanjujemo energetski unos, postižemo kalorijski deficit i gubimo suvišno masno tkivo.
Jeli post onda bolji od konvencionalnog pristupa mršavljenju?
Prema dosadašnjem znanstvenom konsenzusu – ne.
U analizi literature i meta-analizi iz 2021. godine, istraživači su usporedili učinke periodičnog posta i kontinuiranog ograničenja energetskog unosa na tjelesnu masu (klasičnog deficita) i rizik od kardiovaskularnih bolesti. Utvrđeno je da periodični post nije rezultirao većim gubitkom tjelesne mase ili smanjenjem faktora rizika za razvoj kardiovaskularnih bolesti.
Stoga, dostupni podaci ne ukazuju na superiornost periodičnog posta u odnosu na kontinuirano ograničenje energetskog unosa.
Benefiti očito nastaju zahvaljujući ograničenju unosa energije i redukciji tjelesne mase, a ne postu per se.
Alii aUtOfaGija?!
Autofagija je proces recikliranja stanica.
Kod autofagije naše se tijelo „hrani“ vlastitim oštećenim stanicama s ciljem stvaranja novih, funkcionalnih.
Proces je povezan s usporavanjem starenja i poboljšanjem zdravlja. Esencijalna je i odvija se od 0-24.
Post ubrzava razine autofagije.
Ali onaj produljeni. Razine autofagije ubrzava i tjelesna aktivnost te kalorijska restrikcija.
Više nije nužno bolje – autofagija je povećana kod određenih vrsta raka i potiče rast i preživljavanje stanica raka.
Ne treba ti autofagija, treba ti povećani V02 max i mišićna masa
Povećani V02 max (maksimalni aerobni kapacitet) inverzno je povezan sa svim uzrocima smrtnosti.
Količina mišićne mase (jakosti) je najsnažniji, samostalni prediktor dugovječnosti.
Ne zaboravimo, katabolizam mišića je povećan kod produljenog posta.
Koliko nam onda benefita za dugovječnost donosi sam post, ako kompromitiramo mišićnu masu?
Koliko zasad znamo – NE dovoljno.
Tko treba biti posebno na oprezu kod prakticiranja posta?
-starije osobe
-trudnice i dojilje
-profesionalni sportaši
-osobe na terapiji koja treba biti konzumirana uz obrok
-osobe s povijesti poremećaja u prehrani
-osobe s dijabetesom tip 1 i tip 2 na terapiji inzulinom.
Prestani tražiti prečice
Post zvuči privlačno jer je lakše samo ograničiti unos hrane na nekoliko sati nego brojati kalorije, pratiti unos makronutrijenata i stvoriti strukturu u danu.
Za neke ljude to može biti dugoročno održiva opcija za izgradnju zdravih navika, no za većinu je neodrživo i potencijalno štetno.
Nemojmo zaboraviti činjenicu da gladovanje nije samo neugodno, već i može ozbiljno narušiti kvalitetu našeg života. S obzirom na potencijalne rizike koje nosi, postavlja se pitanje je li zaista isplativo prakticirati ga.
Na kraju krajeva, važno je ne samo koliko dugo živimo, već i na koji način.
Srećom, ne moramo postiti kako bi živjeli dug i zdrav život.
Adekvatne prehrambene navike, dovoljna količina sna, održavanje zdrave tjelesne mase, regulacija stresa i što veća količina mišićne mase (jakosti) najjači su prediktori dugovječnosti.
Ako još nisi prošao/-la optimalan pristup prehrani za sebe, dopusti da ga pronađemo zajedno.
- Vječna dilema – koliko jaja smiješ pojesti dnevno? - 13/09/2024
- Kolagen – je li hype opravdan? - 21/05/2024
- 9 stvari koje bih voljela da sam znala o prehrani u počecima - 06/05/2024