#anksioznost #depresija #navike #motivacija #mindfulness #samopoštovanje #stres #overthinking
Usamljenost je stanje u kojem je naša potreba za socijalnom interakcijom i kontaktima veća od percipiranih mogućnosti koje se za to pružaju u našoj okolini. Međutim, biti okružen ljudima i u socijalnoj interakciji ne znači nužno da ćemo prestati biti usamljeni. Koliko puta ste otišli na druženje s prijateljima, osjećali ste se neshvaćeno i neviđeno? Koliko puta ste bili u partnerskom odnosu, a osjećali se usamljeno? Zato možemo...
Proces osećanja svojih emocija nije nimalo lak i jednostavan. Pogotovo ukoliko smo doživeli relacionu traumu, kompleksnu traumu, godinama zabranjivali sebi da osećamo određene emocije zato što nam je jednom neko zabranio i naučili da se nosimo sa svojim neprijatnim emocijama kroz razne destruktivne načine. Zato što trauma i nastaje putem doživljaja određenog iskustva koje je za nas nebezbedno, ugrožavajuće, preplavljujuće i sa kojim ne možemo da se nosimo....
Otprilike 40% svih radnji koje izvedemo u jednom danu rezultat su upravo naših navika, a ne svjesnih odluka, tj. rezultat su onoga što jednostavno i automatski obavljamo bez imalo razmišljanja – na svojevrsnom „autopilotu“. Zamislite kada bi mogli usmjeriti tih 40% radnji prema smjeru poboljšanja zdravlja, financijskog stanja, ljubavnih odnosa, osobnog rasta i razvoja i sl.
Svi ih koristimo. Često po automatizmu, da ih nismo ni svjesni. Mogu nam biti korisni, ali i štetni. Razvili su se i postali dominantni obrasci ponašanja jer su nam nekad bili jako korisni i pomagali nam da preživimo, no danas su često štetni, naročito ako ih nismo ni svjesni da ih koristimo.
Meditaciji ne treba pristupiti kao još jednoj zdravoj navici ili vještini koju moraš razviti ili kao obvezi za koju moraš biti strogo discipliniran, strogo slijediti pravila i sl. Nemoj kategorizirati ishode meditacije kao „uspjeh” ili „neuspjeh”, takvi su nazivi beskorisni u meditaciji. Radije pokaži prema samome sebi suosjećanje i odaj si priznanje da radiš najbolje što znaš s obzirom na situaciju u kojoj se nalaziš – budi blag prema...
Jednako kao što sam vidjela dobre ideje koje ne uspiju jer se ljudi ne usude pokušati ili se usude pokušati, a onda se prepadnu i odustanu, vidjela sam i loše ideje koje opstanu i uspiju jer su ljudi bili uporni. Upornost može sve. Upornost je ono što nas drži u najtežim trenucima, upornost je navika i ne ovisi o našim trenutnim emocijama, upornost mijenja stvarnost.
Sposobnost efektivnog i samopouzdanog donošenja odluka nije osobina ličnosti ili genetski dar. To je vještina koja se može izgraditi, a najbolji način za izgradnju je prihvatiti da su osjećaji anksioznosti, straha zbog neizvjesnosti i straha od pogreške, nemogućnost kontrole nad svime i naknadni gubitak opcija sasvim uobičajene pojave koje se događaju svima i protiv kojih se moramo boriti na način da ih jednostavno prihvatimo kao takve. Odgađanjem donošenja...
Tko sam ja zapravo? Što želim u svom životu i kako želim da moj život izgleda? Radim li ono što volim ili samo ono što mi donosi novac? Je li meni OK da radim posao koji mi samo donosi novac ili želim raditi nešto što mi pričinja zadovoljstvo i daje mi svrhu? Želim li biti nomad i putovati ili živjeti do kraja života u jednom gradu, jednoj državi?...
Ne zaboravi da je izražavanje ljutnje vještina. Ona se uči. Ponekad je zdravo retroflektirati, odnosno zadržavati ljutnju, a ponekad je zdravo izreći ju. Kada ćeš izraziti ljutnju, a kada je zadržati, ovisi o kontekstu I to je sasvim OK I zdravo. Ono kad prestaje biti zdravo je kada nemamo osjećaj da možemo birati, kada automatski potiskujemo ljutnju ili kad je izražavamo kroz bijes ili pasivnu agresiju.
