Naše unutrašnje granice ključne su za naše mentalno i emotivno zdravlje zato što nas one štite i čuvaju. Unutrašnje granice iliti granice u odnosu sa sobom su obećanja koja dajemo sami sebi u vezi onoga što ćemo uraditi ili nećemo. Obećanja u vezi onoga što ćemo tolerirati ili nećemo. Mnogima od nas potrebne su navedene granice, pogotovo nama koji imamo tendenciju da udovoljavamo drugima (people pleasing).
Mnogi od nas će se osjećati ogorčeno, preplavljeno i iscrpljeno kad na sebe preuzmemo previše odgovornosti ili se angažiramo u misaone obrasce ili obrasce ponašanja koji nas neprestano emotivno crpe. Ponekad ljutnju i ogrčenost koju osjećamo prema drugima osjećamo zato što mi sami nismo ispoštovali svoje granice i limite. Umjesto da ignoriramo svoju ljutnju, važno je da naučimo čuti ju i ispoštovati. Ona nam uvijek ukazuje na to gdje i na kojem mjestu su nam potrebne snažnije ili jasnije granice. Unutra ili izvan nas samih?
Granice su sve ono što nas definira. Naš identitet i tko smo mi zapravo jesu naše granice. Naše preference, naše potrebe, naše želje. Ono što je nama prihvatljivo i ono što nije. Ono što je nama u redu i ono što nije. Ono što nam godi i ono što nam ne godi. Ono što ćemo tolerirati i prihvatiti i ono što nećemo. Način na koji otkrivamo svoje granice je kroz upoznavanje sebe.
Kako?
Tako što počnemo prije svega obraćati više pažnje i pozornosti na to kako se osjećamo nego što smo činili prije.
Recimo:
Kroz primjećivanje toga kako se naše tijelo osjeća u određenim situacijama, s partnerima, prijateljima, obitelji, na poslu, u školi, na raznim okupljanjima, događajima, dok radimo svakodnevne obaveze ili se bavimo svojim zanimacijama. Većina nas je (zbog trauma koje smo doživjeli i neznanja kako da se nosimo sa svojim emocijama) disocirana i odsječena od svog tijela. U tijelu osjećamo emocije koje se javljaju kroz senzacije. Ukoliko nismo povezani sa svojim tijelom i emocijama nećemo znati šta su naše granice = što su naše potrebe.
Pokušat ću vam objasniti kroz primjer. Zamislite dijete koje ima 6 godina i sjedi za kuhinjskim stolom, ispred tanjura, u svojoj stolici. On nije gladan i ne želi više jesti u tom trenutku iz jednostavnog razloga – zato što je pojeo dovoljno hrane. Njegova mama na to odgovara: “Nije me briga, sve ćeš pojesti ili ćeš nastaviti sjediti za stolom sve dok ne pojedeš, pa makar to trajalo do ponoći!”. Ova situacija pokazuje nepoštovanje granice u našem odrastanju (ukoliko vam ovaj primjer djeluje besmisleno -> slobodno potražite primjer iz vašeg odrastanja). Razlog nepoštivanja leži u tome što roditelj odbija vidjeti svoje dijete kao zasebno biće koje ima svoje emocije, potrebe i želje. Roditelj koji ne može razvojiti sebe, svoja očekivanja i želje djeteta od onoga tko je ono zaista i kako se osjeća.
“Nije važno jesi li ti gladan, ja kažem da jesi”. “Nije važno jesi li tužan, moraš biti zahvalan i sretan”. “Kako se osuđuješ suprotstaviti kad sam ti sve dao i pružio”.
Na ovaj način se formira u djetetu stalna težnja za prilagođavanjem roditelju i odricanja sebe (svojih granica) kako bi se zaštitilo + bilo voljeno, prihvaćeno, sigurno i kako se roditelj ne bi ponašao nasilno ili strogo. Na taj način razvija se kompleks lutke ili suovisnosti s roditeljem i čest je slučaj u domu s roditeljem (ili oba) koji su emocionalno nezreli ili narcisoidni. Održavanje i poštovanje svojih granica sebi pokazuju nam da možemo vjerovati sebi. Zato što održavajući obećanja i svoje riječi koju dajemo sebi mi uočavamo predvidljivost svojih odluka i ponašanja. Na taj način učimo vjerovati sebi. Važno je da krenemo od malih obećanja i malih granica sa sobom. Inače ćemo se ponovo naći u začaranom krugu odustajanja, krivice i strogosti prema sebi. Ukoliko imamo problem s granicama važno je da propitamo svaku granicu posebno:
Koja je posljedica konstantnog gaženja svoje granice?
Koja je posljedica nezauzimanja za sebe?
Koja je posljedica u ostajanju u odnosu sa sobom koja ti se ne posvećuje?
Šta gubim time što nemam svoje granice?
Koju cijenu plaćam time što izbjegavam da poslušam sebe?
Koja je dugoročna posljedica ovog ponašanja?
Hvala sto ste uveli ovog decka kao pisca.