1. Kad i kako si znala da je studij nutricionizma tvoj put?
Jako rano sam ušla u pubertet i posljedica toga je bila nekoliko kilograma viška zbog kojih sam se osjećala nezadovoljno i nesamopouzdano. Nije pomogla činjenica da su me stariji plašili s izjavama da s pubertetom dolazi do usporavanja metabolizma, lakšeg nakupljanja masnog tkiva i prestanka rasta.
To je rezultiralo mojim prvim odlaskom “na dijetu” u osmom razredu osnovne škole kad sam i uspješno skinula tih nekoliko kilograma (danas kad gledam na to, na jako nezdrav način). Osjetila sam ogromnu promjenu u svom samopouzdanju i odnosu prema svom tijelu i osjećala sam potrebu da to prenesem svima. To se dodatno produbilo u srednjoj zdravstvenoj školi gdje sam imala doticaj s biokemijom i osnovama zdrave prehrane. Shvatila sam gdje sam ja griješila i kako sam mogla postići rezultat na puno jednostavniji, održiviji i zdraviji način.
Imala sam snažan osjećaj da je moj put pomoći drugima da se osjećaju samopouzdano, da ne budu robovi hrane i da uživaju u svojoj prehrani te da ne moraju proći nezdrave obrasce koje sam ja prošla, da bi postigli isti rezultat. Jedva sam čekala upis na fakultet i nutricionizam je bio prvi i jedini izbor u mojoj glavi, iako sam zbog pritiska roditelja dodala još puno popularnijih i društveno prihvatljivih fakulteta na listu za prijave.
2. Nedavno si tek diplomirala, a već si osoba koja gostuje na brojnim predavanjima, vodi svoj posao i društvene mreže – zvuci kao da ti sve ide od ruke. Ali, ono sto mi volimo objasniti svojim čitateljima jest da svaka priča, kad ju pobliže proučimo, ima i svoje uspone i padove. Jesi li ti imala nekih prepreka na svom putu?
Nutricionizam je oduvijek bio moja velika ljubav i strast, ali već pri upisu fakulteta sam naišla na prvu prepreku. Moji nikako nisu podržavali upis na nutricionizam jer je to kod nas još uvijek relativno novo i nestabilno zanimanje, pogotovo iz perspektive generacije mojih roditelja. Ogromna hrabrost mi je trebala da na dan upisa gledam razočaranje u očima svojih roditelja što im kćer neće biti doktorica, farmaceutkinja ili IT-jevka. Čak su mi nekoliko puta tijekom studija predlagali da se prebacim na nešto od čega ću “moći živjeti”. Cijelo vrijeme sam duboko u sebi vjerovala da sam donijela ispravnu odluku i sama sebe tapšala po ramenu za svaki položeni ispit i za svaku nagradu i uspjeh koja se činila nebitna jer nije s renomiranog fakulteta.
Za prelazak na diplomski studij u Zagrebu, gdje mi je oduvijek bila želja živjeti, morala sam naći način da zaradim novce jer sam se morala sama financirati tijekom studija. Tog ljeta, do zadnjeg dana prijava nisam znala hoću li uspjeti skupiti dovoljno da se preselim u Zagreb. Radila sam sezonu kuhajući na brodu i tako sam se financirala sve dok u Zagrebu nisam našla prvi posao u struci.
Na posao u jednom nutricionističkom savjetovalištu gdje mi je bila velika želja raditi sam se prijavljivala dva puta. Prvi put me nisu ni pozvali na razgovor. Drugi put sam prošla razgovore, ali sam morala prvo odraditi 400 volonterskih sati da dobijem ponudu za posao. Na kraju sam ga napokon dobila i drago mi je da sam tu stekla svoje prve nutricionističke radne sate. Ipak, osjećala sam da je moj put znatno drukčiji od njihove vizije.
Opet je trebalo puno hrabrosti da dam otkaz na sigurnom poslu, koji sam oduvijek htjela, bez ikakve financijske sigurnosti i potpore. Moj tata je za vrijeme fakulteta bio teško bolestan i nije bilo lako donositi ovakve odluke, znajući da se možda neću imati na koga osloniti.
Gledajući na to sve danas, jedino što je meni uvijek išlo od ruke je hrabrost i nadam se da će me ta hrabrost i vjera u sebe pratiti još dugo. Rečenica koju si stalno ponavljam i prema kojom živim je – Im not sure how, but I will. Danas vjerujem da su moji ipak ponosni i da tata s neba prati svaki moj korak i govori ‘to je moja kćer’.
3. Što bi savjetovala mladima koji se žele baviti nutricionizmom?
Baviti se nečijom prehranom je jako intimna i odgovorna stvar. Svatko od nas ima različite navike, uvjerenja o prehrani, odnos prema hrani i zdravstveno stanje i osoba koja se planira baviti prehranom mora biti spremna pristupiti osobi u cjelini i shvatiti koliki utjecaj promjena prehrane ima na cijeli njen život. Zato smatram da zbilja morate živjeti i voljeti nutricionizam da bi se time bavili. Nutricionizam nisu samo kalorije i grami, nutricionizam je povjerenje osobe da vam da uvid u svoj svakodnevni život i prehrambene navike koje su duboko ukorijenjene u njen DNA.
Morate biti spremni konstantno se educirati i pratiti nova saznanja s obzirom na to da je nutricionizam jako mlada znanost i puno toga još ne znamo. Biti spreman reći – ne znam dovoljno, ali provjerit ću. Konstantno se podsjećati da se “igramo” sa zdravljem osobe i da je to iznimno velika odgovornost.
4. Uz nutricionizam, baviš se i weightliftingom te si i državna prvakinja. Koliko je sport važan u tvom životu?
Sport je moja druga velika ljubav. Jako sam kompetitivna osoba i sport mi omogućava da taj dio sebe pokažem na van i “izbacim” na dobar i produktivan način.
Ne mogu zamisliti život bez kretanja i bez probijanja mentalnih i fizičkih granica. Mislim da te sport mentalno ojača kao osobu htio ti to ili ne. Na dane kad ti se “ne da”, kad nemaš energije, nisi raspoložena ili ti ne ide od ruke moraš biti dovoljno metalno jaka da se ipak fokusiraš i podigneš taj uteg. Ljudi misle da je weightlifting samo mišići i snaga, ja smatram da je tu puno više do glave (mindseta). Puno češće me glava izvukla i dovela do prvog mjesta nego isključivo snaga.
Kroz sport sam naučila puno o sebi, razvila samopouzdanje, upoznala puno predivnih ljudi i to ne bih mijenjala ni za što.
5. Postoje li neke predrasude vezane uz bavljenje upravo tim sportom?
Većina ljudi misli da su žene koje se bave dizanjem utega nabildane te da izgledaju i ponašaju se kao muškarci. To većinom dolazi ili od starijih generacija koje se jednostavno još nisu pomaknule od podjele na muške i ženske sportove, ili od muškaraca koji su slabijih od nas. Od takvih ljudi se jednostavno ne isplati slušati komentare.
6. Tko je Đurđica kad nije sportašica i kad nije nutricionistkinja?
Đurđica je osoba kojoj su prijatelji i osobe koje voli glavni izvor radosti i nešto što se trudi sve više njegovati i sačuvati kroz cijeli život. Vjerujem da kao društvo možemo biti puno empatičniji jedni prema drugi i pokušati vidjeti osobu iznutra, a ne kroz titule i uloge koje imamo u životu.
Uživam u malim stvarima kao što su šetnja prirodom, ljetne večeri na moru, dobra muzika, kava u najdražem kafiću i osobnom razvoju kroz razne edukacije, nove hobije i psihoterapiju.
Bez kave i čokolade ne mogu zamisliti život, kao ni bez binge watching Friends-a ili Seinfeld-a prije spavanja.
7. Koji su najčešći problemi u prehrani s kojima se susrećeš u svom radu s klijentima?
Nedvojbeno najčešći problem je pronalazak umjerenosti, pogotovo u slatkoj i procesuiranoj hrani. Zato ne volim savjet – jedite umjereno, jer je apsolutno nepraktičan u današnje vrijeme kad smo na svakom koraku okruženi reklama o hrani, aparatima s grickalicama, aplikacijama za dostavu hrane, restoranima brze hrane i ogromnom ponudom procesirane hrane u supermarketima.
Zato je esencijalno ljude za početak naučiti što uopće znači umjereno za njih i modificirati okolinu i naše navike da bi nas takva hrana što manje i rjeđe “zvala”.
Drugi najčešći problem je preniska konzumacija biljne hrane (voća i povrća). Sinonim za povrće u Hrvatskoj je pečeni krumpir, a salata se jede samo kad smo “na dijeti”. Samo povećanje konzumacije povrća, bez da išta drugo promijenite će napraviti ogroman pomak u vašem zdravlju. Ali to je dosadan i nimalo “clickbait” savjet koji rijetko tko shvati ozbiljno.
8. Koje trendove u prehrani, a danas ih je mnogo i neprestano dolaze novi, smatraš najnezdravijim?
Nastavno na odgovor gore, najnezdravijom i najštetnijom dijetom trenutno smatram carnivore dijetu. Sama pomisao na promicanje takvog načina prehrane me ježi i svakako bih se toga detaljnije mogla dotaknuti u sljedećem članku. Dugoročno prakticiranje takvog načina prehrane može dovesti do raznih nutritivnih deficita, ateroskleroze, srčanog udara, poremećaja u prehrani, raka… Jednostavno jedno veliko NE.
9. Danas se mnogo razgovara o dugovječnosti i namirnicama povezanim uz dug život. Postoje li zaista neke namirnice koje nam omogućavaju duži život?
Ne možemo izdvojiti jednu namirnicu ili skupinu namirnica koja će sama po sebi imati utjecaj na dugovječnost. Ono što znamo je da adekvatan energetski unos (održavanje zdrave tjelesne mase), adekvatan unos proteina, dovoljno biljne hrane, regulacija sna i stresa, povećana količina mišićne jakosti i povećan maksimalni aerobni kapacitet pridonose duljem i kvalitetnijem životu.
10. Sve naše inspirativne ljude pitamo isto pitanje – što je za tebe autentičnost?
Autentičnost mi je dugo bila apstraktan pojam i nikako nisam mogla shvatiti zašto svi o tome pričaju i što u praksi znači biti autentična. Možda zato što sam dugo htjela skrivati neke dijelove sebe i na van se pojavljivati kao samostalna, neovisna i neustrašiva žena jer su mi odmalena svi govoriti da sam takva. Poistovjetila sam se s tim i nisam propitivala jesam li to stvarno ona istinska ja.
Danas znam da u meni postoje dvije žene, jedna stvarno je neovisna i neustrašiva, druga je ranjiva, nesigurna i željna pripadanja. Za mene je autentičnost pokazati obje, neovisno o tome što drugi ljudi očekuju od mene.
