Ponekad se uhvatim u razmišljanju i još uvijek ne mogu povjerovati da sam otišla 3 mjeseca živjeti na Maldive. Kakva luda. Ali evo danas ne bi imala to iskustvo, a ni sve lekcije i divne priče za podijeliti sa svima vama.
Nego ajmo mi krenuti.
Odlazak na Maldive
Studeni je, Sarita je u uredu u Osijeku, „radi“. Kiša lije ko iz kabla i ja sanjarim o svim zemljama koje želim posjetiti. Odlučim napisati popis. Vidim lista raste, možda najbolje da ju kategoriziram po kontinentima. (Ovo bi totalno Monika iz serije Prijatelji napravila). Dam si ja lijepo truda, popišem kontinente i listu zemalja koje želim posjetiti ispod svakog. Mislim, ipak moram izgledati kao da zapravo radim, jel tako? Na listi 48 zemalja. Računam koliko bi mi trebalo godišnjeg odmora da ih sve posjetim. A neke su destinacije i jako skupe. Mislim si, čekaj, a što bi bilo da idem raditi u inozemstvo? Sad je već izvedivo.
Ali što ću raditi? Mogu li se baviti plesom, da mi ples bude posao? U to vrijeme sam uz stalni posao vodila satove plesa u plesnom studiju Shine pa sam otvorila dobrog prijatelja Google-a i upisala: Dance instructor jobs. Lista da ti pamet stane. Mislim si gdje bi išla prvo. Pogledam van – kiša i dalje lije. Pogledam ja moj popis zemalja Hmmm negdje toplo. Upišem Dance instructor jobs in Maldives. Vrtim nekoliko stranica kad ono – oglas. Da nisam sjedila, pala bi sa stolice. Pa ja ne vjerujem.
Otvorim oglas i krenem čitati uvjete. Između ostalog…plesač sa 10+ godina iskustva u raznim stilovima, certificirani plesni voditelj, mora imati završenu plesnu akademiju. Nemam akademiju. Mislim si ja, znaš što, nemam što izgubiti. Mogu mi reći ne i ja ne odem, i dobro, ne znam što propuštam.
Nakon 2.5 sata ispunim ja tu mukotrpnu prijavu i…prođem. Prvi krug trebam riješiti neke testove. Prođem. Drugi krug razgovor s kompanijom iz UK preko koje bi me zaposlili. Prođem. Zadnji krug razgovor s HR predstavnikom luksuznog resorta na Maldivima. Prođem. Dobila sam posao! Poslala sam putovnicu, napravili su mi vizu i kupili karte.
Zagreb, svibanj 2018.-te. Sjedam u avion. Moji su me ispratili na moju prvu selidbu u inozemstvo. Dobila sam uputu da će me moj menadžer Mike dočekati u Male-u (glavni grad Maldiva), na aerodromu. Ukoliko on nije tamo biti će neki predstavnih iz Anantara Kihavah Villas. To je ime resorta. Anantara je inače lanac resorta pod grupacijom Minor hotels (Anantara znači konstantno, neograničeno).
Jedan od 5 najluksuznijih resorta na Maldivima. Nisam bila svjesna da se to događa. Iz malog Osijeka ples ju odveo na Maldive. Kakav show.
Slijetanje na Maldive
Sletjela sam u 7 ujutro, mali aerodrom na kojem se nema što za vidjeti. Uvjerljivo sam jedna od najviših osoba tamo, i jedna od 3 plavuše na cijelom aerodromu. Javljam se mojima i kompaniji iz UK da sam sletjela. Odem promijeniti novce i dobijem novčanice s kornjačicama i morskim životinjama. Kao iz društvene igre. Dolazim do lounge area od Anantare, javim im se, daju mi voće, vodu, kavu, i proslijede me nekom drugom predstavniku da me odvede na ručak. Pojedem neku azijsku rižu sa začinima, dosta dobro. Sjedim sad već satima, a Mikea nema nigdje. Gledam Peaky Blinderse, ljudi se izmjenjuju, ja sam još uvijek tu. Navodno je vjetrovito pa Mike nije mogao doći avionom, čekaju da se vrijeme smiri. Odgledam cijelu sezonu Peaky Blindersa, Mikea još uvijek nema. U međuvremenu su me još nahranili, dali mi kave, vode, slatkiša. Ali nisam se maknula. Šaljem ponovno mail, zatim zovem kompaniju iz UK sad već ozbiljno zabrinuta da su me poslali usred oceana u Aziji i da će me jednostavno ostaviti tamo ili ne daj Bože nešto gore.
7 sati navečer. Na aerodromu sam 12 sati i vani pada mrak. Konačno, dolazi do mene mali Maldivac i kaže da ćemo ići brodom do Anantare jer avioni radi vjetra još uvijek ne voze. Mislim si, što god da se dogodi, idem, jer ne mogu više sjediti na ovom aerodromu.
Inače, to je bio dan kada sam naučila da je vrijeme u Aziji poseban pojam koji nema veze sa zapadnjačkim poimanjem vremena, i da, ako se zateknete u takvim okolnostima – ovisite o vremenskim prilikama što se tiče prijevoza. I svi se smješkaju jer je to normalno i uopće ne brinu oko velikog pomicanja dogovora. Trebate samo vjerovati da će se stvari posložiti.☺
Krećemo za Baa Atoll, to je ime skupine otočića gdje se nalazio moj resort. Noć je topla…svuda je mrak, a pogled…na tisuće zvijezda. Kao da je netko prosuo šljokice po nebu. Nikada ni do dan danas nisam vidjela ljepše nebo. Odlučim sjediti vani i uživati u pogledu, vjetru u kosi i svježem zraku (sutradan me propuhalo da mi je sve zujalo u glavi, al koga briga, zujalo je na Maldivima!).
Nakon 2 sata vožnje brodom, stižemo na dok Anantare a ono: doček s bakljama. Na doku stoji jedan od managera Dimu, hotelski predstavnik koji me intervjuirao i još nekoliko budućih kolega, izlazim i pružaju mi ruku i predstavljaju se. Osmjesi od uha do uha, ljubazni i znatiželjni. Uzimaju moje stvari i posjednu me u buggy autić. Mrak je i vidim obrise otoka. Svuda je bijeli pijesak koji se sjaji na mjesečini. Svježi morski zrak, posvuda palme. Voze me kroz otočić do staff area i do mog bungalova. Unose mi stvari u sobu, a na krevetu me dočeka pismo dobrodošlice od managera resorta i košara s voćem i najosnovnijim higijenskim potrepštinama. Kakav doček i kakav tretman. Došlo mi je do glave gdje to točno radim. Stiže poruka od Mikea koji se ispričava da zbog posla nikako nije mogao doći, poželi mi dobrodošlicu i da se odmorim i javim kada se probudim kako bi me upoznali s ostatkom tima i pokazali mi otok. Objasnili su mi da na Maldivima moraju klime raditi nonstop jer je vlaga ogromna i u protivnom uđe jako puno kukaca i propadaju zidovi i stvari. Rekli su da me ne iznenadi ukoliko padne kiša jer je trenutno vrijeme na Maldivima promjenjivo, ali da brzo prođe. Osjećala sam se zbrinuto i sigurno. Sada mi je ona panika na aerodromu bila smiješna.
Otuširam se i shvatim da su naši bungalovi-kućice zapravo montažne kućice i toliko su tanki zidovi da možete čuti susjede ako s nekim pričaju na mobitel. Bila sam premorena i iako mi je klima bila bučna, i čula sam susjede kako ćakulaju, zaspala sam u isti tren.
Nekad u noći budi me zvuk kiše. Osjetim nagli val zahvalnosti. Nasmijem se, i pomislim: Zbog jednog kišnog dana i jesam ovdje.
Budim se na Maldivima.
(čitamo se u nastavku idući tjedan ☺)
